Archive

Archive for the ‘Srpsko-hrvatski’ Category

Sul serbo-croato, sulle traduzioni e su altre cose ancora

July 22nd, 2012 Comments off

Nel corso degli anni mi è capitato di fare il traduttore, collaborando occasionalmente con delle agenzie. Si trattava per lo più di documenti di vario genere, manuali o lettere commerciali. Tornava utile per tappare i buchi o per tenersi occupati quando si è senza lavoro, anche se i soldi guadagnati erano sempre pochi. Era più stimolante quando lo facevo volontariamente come ad esempio per la trasmissione Ostavka! di Radio Onda d’Urto condotta da Michelangelo Severgnini tra 1999 e 2001 o facendo da interpretere ad Aleksandar Zograf  quando venne a presentare una sua raccolta di fumetti a Milano sempre in quegli anni. Alcune esperienze erano anche deprimenti come quando feci da interprete in un tribunale durante il processo per direttissima a due rom accusati di tentato furto. Furono condannati ad alcuni mesi di carcere senza aver rubato nulla. Sotto banco uno dei due mi fece passare un biglietto con il numero di telefono di qualche parente in Germania e una scheda telefonica. Al primo tentativo non gli riuscì perché una guardia se ne accorse, ma al secondo a udienza finita quando tutti si alzarono finalmente me lo passò. Telefonai subito dopo e mi sentì un po’ riscattato per aver collaborato con un processo che trovavo imbarazzante. Ultimamente, considerate le difficoltà economiche mi sono messo di nuovo a mandare i curriculum alle agenzie di traduzione e qualcuna ha risposto. Una di queste, per una sorta di selezione chiedeva un articolo sulle lingue e sul mestiere del traduttore, per essere ammessi al team dei collaboratori. Ho scritto sull’annosa questione che riguarda una lingua che tutti parlano nelle quattro delle sei repubbliche ex jugoslave, ma nessuno riconosce, cioè il serbo-croato.

  Read more…

’77 italiano visto dalla ex-yu

September 12th, 2011 Comments off

Arena – 1977

Un trafiletto uscito sulla rivista “Arena” in cui si fa il parallelo tra il ’68 e il ’77 italiano, facendo un breve sunto degli scontri in varie città. Il titolo è “La rabbia della gioventù italiana”.

L’ho trovato sul sito RetroZabavnik, sottititolato “arheologija (ne)popularne (ne)kulture.

Sejmeni dolaze

June 22nd, 2011 2 comments

“Sejmeni” od Haustora mi je stvar momenta. Mračna i melodicna, sa tipičnim ’80 new wave zvukom. Tražio sam tako tekst jer su mi neke riječi bile nejasne i naišao na svastaru.com Koliko sam razumio “sejmeni” su bili neki turski odred, sastavljen od janjičara, zadužen za represiju. Ne znam tačno o kom vijeku se govori. Zbog toga je neko od komentatora interpretirao to kao da se radi o nekoj nacionalističkoj poziciji, a neko drugi da je sa sejmenima  autor u stvari predstavio srbo-četnicke jedinice koje okupiraju hrvatsku. Nevjerovatno. Darko Rundek je notorni ljevičar i simpatizer liberterske misli, te umijetnik koji je napustijo tuđmanovu Hrvatsku, vjerovatno ne prihvativši demagogiju “domovinskog” rata. A ja sam s moje strane pomislio da se tu govori o Španskom Ratu i otporu protiv frankizma s obzirom na parolu “no passaran” koja se pojavljuje u pjesmi, te zbog toga što kaže “u nama vrijeme se mijenja, i svi su opet spremni da se bore za san”. Da ne govorimo o tome što su sejmeni “crni momci” koji ostavljaju “plameni trag” – na sta čovijek da pomisli nego na fašizam. Pokušao sam ostavit komentar na sajt, ali su izgleda komentari isključeni, pa ga eto kačim ovdje.

“Pjesma je ocigledno antifašistička. Dovoljan je citat parole iz španskog rata “no passaran”, sličan nasem “smrt fašizmu”, samo sa možda više internacionalističkim značenjem. “Crni” sejmeni predstavljaju oblike autoritarizma koji iza sebe ostavlja plameni trag rata. Revolucija je jedan prelom u trajektoriji prostora-vremena. Kada sazre u ljudima to “novo vrijeme” i ispolji se onda dođe do velikih promijena ili do otpora sistemu koji pretenduje da dominira. Na koje se tačno događaje odnosi Rundek to ne znamo, ali vijerovatno se radi o arhetipu liberterske misli. Do duše javno je i poznato da je on ljevičar i da ima simpatije prema anarhizmu, vise idealistički nego militantski. Svi ovi komentari sa nekim insinuacijama o “nacionalizmu” ili nekim zlim namijerama su totalni delirijum ljudi koji ne znaju što govore. Pjesma je jako ljepa i uvijek aktuelna.”

* In “leggi tutto” la traduzione del testo della canzone

Read more…

Hrana!

February 5th, 2011 Comments off

Evo ovo je dobar blog koji sam naso na sajtu Net1Zen-a, famozni vojvodjanski kontra-kulturalni portal dje se moze naci sve i svasta od muzike do aktivizma, od bulaznjenja do subvertizinga, pa eto cak i kulinarstva. Kakve veze sad ima gastronomija ovdje? Pa eto ima. Ukusi, mirisi, price, stilovi zivota – recepti znaju reci mnogo vise od same djakonije koju ce te spremiti. Govore o otkricima i nemastinama, o raskosnim dvorovima i seljackim domacinstvima, o migracijama i hibridacijama. Tako ovaj blog “Hrana – na cemu ste” je nekako savremen i malo pankerski, gdje se slatko jede bez da se ista baci u smece, vodivsi racuna da sve to bude ekonomicno i shodno finanskoj situaciji nas obicnih smrtnika. Reciklaza je diktat, forma je relativna pa cak i fast-food moze postat “domaci”, bez transgenteske soje. Ja sam malo tradicionalista pa me neke stvari zabole kad ih procitam, ali moram priznat da su mi druge dijelovale cak i poznate, jer svi smo danas prinudjeni da improvizujemo, da se rvamo s vremenom i nemogicim stilovima zivota koje diktira trziste. I iz zla se mora  neko dobro izvuci, onako kako su seljaci nekad morali izmislit poparu kod nas na Balkanu ili palentu sa malo izrendanog suvog bakalara (samo mirisa radi) ovdje u sjevernoj Italiji tako i mi danas izmisljamo razne solucije, prinudjeni vise oskudicom vremena nego nemastinom za sad ali bez da se ikad odustane od ukusa. Eto tako je i “Hrana – na cemu ste”, kuvar poznog kapitalizma, kroz koji se provlace tradicije razlicitih doba iz Vojvodine, Madjarske, post-Jugoslavije, dalekog Istoka, Sjeverne Amerike itd. Vrijedi zavirit u ovaj ugao pop-kuhinje.

Valter brani Sarajevo

January 16th, 2011 Comments off

Zadnji ex-yu film koji sam gledao je “Valter brani Sarajevo” iz 1972 od Hajrudina Krvavca. Manje dramatican i epski nastrojen od klasicnih partizanskih filmova, ima vise karakteristika akcijonog filma. Pocinje sa spijunazom i kontra-spijunazom, gdje lik koji vazi za jednog od boljih nacistickih agenata dobija misiju da se infiltrira u pokret otopra da bi pripremijo zamku za neuhvatljivog vodju sarajevacke gerile Valtera. Naravno identitet Valtera je strogo tajan i bez obzira na siroku mrezu saradnika, logisticke podrske i mladih dobrovoljaca skoro niko ne zna ko je on. Pokusavajuci da to iskoriste na svoju ruku, nacisti sa svojim agentom osnivaju paralelnu celiju stavljajuci na celo laznog vodju. Sa kontraproduktivnim akcijama pitanje je vremena kada se pravi Valter da izadje na vidjelo. Cilj svega toga je da se salomi otpor u Sarajevu kako bi se bez problema sprovela operacija Laufer ciji je cilj transport goriva iz izgubljenih teritorija Rajha u Njemacku pred sam kraj rata.

Ovaj film a kasnije i serija, su se proslavili u Kini gdje su imali veliku popularnost, toliku da je Bata Zivojinovic vise puta bio pozivan kao gost. Govori se i o tome da su kinezi napravili Valter Pivo, ma da neko drugi tvrdi da je postojao samo projekat za to ali da pivo nikad nije bilo komercijalizovano. Isto tako je famozan album Das Ist Walter od Zabranjenog Pusanja koji se odnosi na ovaj film, narocito sa pjesmom “Necu da budem svabo“.

Rockovnik

October 26th, 2010 Comments off

Poslje Robne Kuce, koju sam vec pominjao na Balkan Rock-u, emisija u nekoliko epizoda koja je govorila o jugoslovenskom “novom talasu”, dosao je red na malo duzi skok u proslost, tragajuci za korijenima rock’n’rolla u bivsoj Yugi. Dakle radi se o jos jednoj emisiji RTS-a, ciji je reziser Dusan Vesic, sa intervjuima poznatih muzicara, producenata, novinara i likova koji su svijedoci tih davnih desavanja, pocevsi od sredine pedesetih godina proslog vijeka. Mozete skinuti epizode preko sajta jednog od najvrijednijih blogera iz Srbije – sa egzotericnim nazivom Abraxas365. Za sad sam pogledao samo par epizoda, i stvar je jako simpaticna i interesantna, te mozda i poucna za mladje generacije koje su rasle pod sijenkom bratoubilackog revizijonizma, ne zato sto emisija skrece paznju na te tematike, vec jednostavno zbog samog saznanja da je postojao neki zajednicki kulturni bunt tokom decenija koji i dan danas prezivljava kroz razne muzicke scene novokomponovanih nacija. Dok sam manje vise potkovan sto se tice rock-a od sedamdesetih na ovamo, falilo mi je dosta imena, mijesta i desavanja iz tog drevnijeg vremena kada je to jos bila “djavolja muzika”. Neki od protagonista govore o tome kako je rezim reagovao na nove mladalacke mode, u najbolju ruku sa sumjom u najgoru represivno, kao da se radilo o ekskluzivnom primitivizmu real-socijalistickih zemalja, zaboravljajuci sta je sve uradijo “makartizam” tih istih pedesetih godina u Sjedinjenim Drzavama. Doduse to je detalj relativne vaznosti, medju mnogim drugim anegdotama koje popracuju seriju. Daunloudujte to i uzivajte. Preporuceno mladjima, ne samo zbog edukacije, vec jer bi starije ovo moglo i ganuti 😉

Aktuelnost anti-fasizma u post-jugoslaviji

October 10th, 2010 Comments off

Danas dok srpski fasisti i turbo-nacionalisti, a za njima masa naroda koja nije ni svijesna u ime cije ideologije marsiraju Beogradom, sam pomislijo koliko je antifasizam jos aktuelan na post-jugoslovenskim prostorima. Naravno sav tav bijes i reakcija nisu samo rezultat homofobije i preporodjenog tradicionalizma: nezadovoljstvo, totalno razocarenje u politiku, ekonomska kriza i kompleks zvan “euro-skepticizam” cine to da se ogroman broj mladih okrece prema novim oblicima nedeklarisanog fasizma koji se predstavlja kao mjesavina populizma i anti-politike  sa cesto kontradiktornim stavovima. Bez utijehe ali na svu srecu su se u zadnjih desetak godina  pojavili i anti-fasisticki kolektivi sirom post-Jugoslavije koji su na neki nacin dio onoga sto ostaje od “no global” pokreta i uopste te nove generacije disidentsktva koje prevazilazi stare kategorija marxizma i anarhizma. S time rado objavljujem clanak uzet sa sajta novosadske anti-fasisticke akcije, ciji je autor aktivista iz Mostara koji analizira kontekst u kome se mnoze oblici desnicarskog radikalizma, pocevsi od situacije u Bosni i Hercegovini. Ako uspijem naci volje i vremena, ovo cu prevesti na italijanski.

ANTIFA BiH PRUŽA OTPOR SVIM FAŠISTIMA!

Posted Sun, 26/09/2010 – 02:15

Fašisti iz mostarskog sokaka

Piše: Salmedin Mesihović

Read more…

Rubrika na srpsko-hrvatskom

October 2nd, 2010 1 comment

Od danas ce ovaj blog govoriti i na srpsko-hrvatskom. Prvi problem je sto ga ja vise ne govorim kako treba, a drugi to sto mnogi smatraju da taj jezik ne postoji. Sto se prvoga tice, nekako ce se prevazici, jer osim toga sto zelim da se obratim i svojim bivskim zemljacima, sluzicemi i kao trening za maternji jezik. S time se preventivno izvinjavam za gramaticke greske i za dijalektalne oblike mog zavicaja koje cu neizbjezno koristiti. Drugi problem nije moj problem, vec onih cija deformisana precepcija istorije, drustva i jezika pod odredjenim ideoloskim uticajima – suprotno bi bilo neobjasnjivo zasto ja skoro pojednako razumijem ljude iz Zagreba, Sarajeva i Beograda. Slovenacki i makedonski su naravno najblizi rodjaci srpsko-hrvatskom ali se ipak radi u zasebnim jezicima.

U ovoj rubrici necu prevoditi clanke napisane na italijanskom, koji su namijenjeni italianskim citaocima, vec nesto sto ce biti vise shodno bivsim zemljacima. Naravno vecina clanaka na ovom blogu ne predstavljaju nista novo, i mnoge stvari se podrazumijevaju ex-yu citaocima, dok italijanskoj publici mogu zvucati kao nesto jos neistrazeno pa cak i “egzoticno”. S time ce pristup u rubrici na srpsko-hrvatskom biti koliko-toliko drugaciji. Jedini prevod ce biti sama prezentacija bloga, cisto da bude jasno o cemu se tacno radi i sta je to sve tu napiskarano na italijanskom. Toliko za sad.

Categories: Balkan Rock, Srpsko-hrvatski Tags: