Archive

Posts Tagged ‘partizani’

Valter brani Sarajevo

January 16th, 2011 Comments off

Zadnji ex-yu film koji sam gledao je “Valter brani Sarajevo” iz 1972 od Hajrudina Krvavca. Manje dramatican i epski nastrojen od klasicnih partizanskih filmova, ima vise karakteristika akcijonog filma. Pocinje sa spijunazom i kontra-spijunazom, gdje lik koji vazi za jednog od boljih nacistickih agenata dobija misiju da se infiltrira u pokret otopra da bi pripremijo zamku za neuhvatljivog vodju sarajevacke gerile Valtera. Naravno identitet Valtera je strogo tajan i bez obzira na siroku mrezu saradnika, logisticke podrske i mladih dobrovoljaca skoro niko ne zna ko je on. Pokusavajuci da to iskoriste na svoju ruku, nacisti sa svojim agentom osnivaju paralelnu celiju stavljajuci na celo laznog vodju. Sa kontraproduktivnim akcijama pitanje je vremena kada se pravi Valter da izadje na vidjelo. Cilj svega toga je da se salomi otpor u Sarajevu kako bi se bez problema sprovela operacija Laufer ciji je cilj transport goriva iz izgubljenih teritorija Rajha u Njemacku pred sam kraj rata.

Ovaj film a kasnije i serija, su se proslavili u Kini gdje su imali veliku popularnost, toliku da je Bata Zivojinovic vise puta bio pozivan kao gost. Govori se i o tome da su kinezi napravili Valter Pivo, ma da neko drugi tvrdi da je postojao samo projekat za to ali da pivo nikad nije bilo komercijalizovano. Isto tako je famozan album Das Ist Walter od Zabranjenog Pusanja koji se odnosi na ovaj film, narocito sa pjesmom “Necu da budem svabo“.

Jugoslavia: la memoria al cinema

March 1st, 2009 2 comments

Cinema JugoslavoArticolo interessante sul cinema jugoslavo trovato su osservatoriobalcani.org

Il cinema, come strumento fondamentale per mantenere viva la memoria della Lotta di Liberazione da cui era sorta la Nuova Jugoslavia. Dietro all’apparente staticità delle immagini del ”partizanski film” emergono elementi molto utili a comprendere le vicende di un paese che non c’è più
di Marco Abram*

Nella Jugoslavia socialista il quadro della memoria ufficiale rimase statico e nitido per molto tempo, conoscendo le prime incrinature neglianni ’60 ma andando realmente in crisi solo nel decennio che precedette la disgregazione dello stato. Per mantenere salda quest’immagine Tito ebbe a disposizione uno strumento che, fino a quel momento, in Jugoslavia non aveva conosciuto un particolare sviluppo: il cinema.

Read more…