Balkanrock

Od danas ce ovaj blog govoriti i na srpsko-hrvatskom. Prvi problem je sto ga ja vise ne govorim kako treba, a drugi to sto mnogi smatraju da taj jezik ne postoji. Sto se prvoga tice, nekako ce se prevazici, jer osim toga sto zelim da se obratim i svojim bivskim zemljacima, sluzicemi i kao trening za maternji jezik. S time se preventivno izvinjavam za gramaticke greske i za dijalektalne oblike mog zavicaja koje cu neizbjezno koristiti. Drugi problem nije moj problem, vec onih cija deformisana precepcija istorije, drustva i jezika pod odredjenim ideoloskim uticajima – suprotno bi bilo neobjasnjivo zasto ja skoro pojednako razumijem ljude iz Zagreba, Sarajeva i Beograda. Slovenacki i makedonski su naravno najblizi rodjaci srpsko-hrvatskom ali se ipak radi u zasebnim jezicima.

U ovoj rubrici necu prevoditi clanke napisane na italijanskom, koji su namijenjeni italianskim citaocima, vec nesto sto ce biti vise shodno bivsim zemljacima. Naravno vecina clanaka na ovom blogu ne predstavljaju nista novo, i mnoge stvari se podrazumijevaju ex-yu citaocima, dok italijanskoj publici mogu zvucati kao nesto jos neistrazeno pa cak i “egzoticno”. S time ce pristup u rubrici na srpsko-hrvatskom biti koliko-toliko drugaciji. Jedini prevod ce biti sama prezentacija bloga, cisto da bude jasno o cemu se tacno radi i sta je to sve tu napiskarano na italijanskom. Toliko za sad.